Na raskršću.

Snovi...

Nešto moje. — Autor kristinajovic @ 22:19

 

Ponekad poželim da si tu, kraj mene. Da se osetim barem na tren tako kao tad, kao pre. Savršeno. Samo si mi ti potreban. Ceo svet oko mene je bezazlen, ništa u poređenju sa onim kakvom si me ti učinio. I da, uspem na sekund da osetim tvoje prisustvo, kao da si zaista kraj mene. Nežno mi miluješ kosu, grliš me kao da nikada ne želiš da me ispustiš iz naručja i tiho, sasvim tiho, šapućeš mi koliko me voliš...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

   

                 "Još uvek dišem samo da bih te udahnuo."

        


Powered by blog.rs